Šalica Saidschitzer Bitter Wasser

Šalica Saidschitzer Bitter Wasser

Zaječická gorka voda (Saidschitzer Bitter Wasser, Sedlitz Water) svjetski je poznat prirodni lijek s bogatom poviješću. Poznata od 17. stoljeća u cijelom civiliziranom svijetu, nije joj bilo dopušteno Zaječická gorka voda nedostaje u bilo kojoj tiskanoj enciklopediji. Naziv "Zaječická" služio je i kao standard kvalitete i učinka, koji je više puta oponašan.

Proizvodile su praktički sve svjetske farmaceutske kompanije prošlog i pretprošlog stoljeća Seidlitz prašci, koji iako nije imao nikakve veze sa vodom Zaječická (ili Sedlecká), ali je koristio svoje slavno ime. Tako možemo pogledati povijest korištenja ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva koje i danas možemo koristiti.


Saischitzer Bitterwasser

Saischitzer Bitterwasser

Selo Zaječice u Mostu

Najstariji pisani izvještaji o Zaječicama datiraju iz 1413. godine. Ime sela Zaječice jezikoslovci izvode iz imena sjedišta Zaječana. U kasnijim vremenima, plodna zemlja u blizini koncentrirala je interese imanja Bílin Lobkovica, koji su posjedovali Zaječice zajedno s Bečovom do kraja Prvog svjetskog rata. Selo je bilo pogođeno ratnim zbivanjima već u 15. stoljeću, a zatim i kasnije tijekom Tridesetogodišnjeg rata, kada je, kao i druga u okolici, paljeno, pustošeno i ponovno obnavljano.


Dr. Friedrich Hoffmann

Dr. Friedrich Hoffmann

Otkriće izvora gorke soli 1717

18. stoljeće donijelo je promjenu poljoprivrednog karaktera Zaječica, Bečova, Sedleca, Korozluka i Vtelnog. U to je vrijeme kod susjednog sela Sedlec, na imanju Reda križara s Crvenom zvijezdom, poznati balneolog dr. Friedrich Hoffmann (osobni liječnik pruskog monarha) takozvana "gorka voda". Ovaj liječnik, koji je živio između 1610. i 1742. godine, među prvima je prepoznao blagotvornost raznih mineralnih voda kod pojedinih bolesti te je cijeli svoj život usmjerio na potragu za ljekovitim izvorima.

Dr. Friedrich Hoffmann se uglavnom kretao na području Podorušne Hore, ali i drugdje, na imanju Šporková kod Kuksua, i mnogi naši vodeći izvori uvelike mu duguju svoju slavu. "Gorka voda” otkrio je u Zaječicama 1717. Tadašnji liječnici preporučivali su pijenje gorke vode protiv gubitka apetita, pretilosti, bolesti želuca i žučnog mjehura, protiv koronarne bolesti, kožnih bolesti, a i u neurologiji.

Praške Sedlec proizvodile su farmaceutske tvrtke diljem svijeta

Praške Sedlec proizvodile su farmaceutske tvrtke diljem svijeta

Dr. Friedrich Hoffmann objavio je svoje otkriće 1725. godine u knjizi “Der zu Sedlitz in Böhmen neu entdeckte bittere purgierende Brunnen”, koji je izazvao nemalo zanimanje, jer je Dr. Hoffmann je sol dobivenu isparavanjem iz te vode opisao kao identičnu gorkoj Epsom soli u Engleskoj, nadaleko poznat i tražen.

Franz Ambrosius Reuss, značajni balneolog, potom u Pragu 1791. objavljuje knjigu napisanu na njemačkom jeziku. Das Saidschützer Bitter-Wasser physikal, chemisch und medizinisch beschrieben.


Prve zalihe gorke vode (1770.)

Saidschitzes Mattias Losisches Bitter Wasser

Saidschitzes Mattias Losisches Bitter Wasser

Razvoj eksploatacije izvora je prekinut Austrija-Pruska rat za Šlesku, kada su visoki doprinosi neprijateljskim postrojbama na području Mostecka i nastojanje da se sačuva imovina odvratili pozornost od većih poslova.

Oko 1770. Matyáš Loos, rodom iz Zaječica, otkrio je na svom zemljištu "gorku vodu" sa značajnim blagotvornim djelovanjem, počeo ju je crpiti i raznositi. Seljački način poslovanja tada je uvelike proširen na ovim prostorima. Bila je to prva rudarska aktivnost u takozvanim "seljačkim oknima" u Podrudju.

Matyáš Loos se vrlo rano počeo bogatiti od svojih poslova, a od prihoda od prodaje "gorke vode" sagradio je krajem 1780. kapelicu u Zaječicama koju je posvetio Ferdinand Kastiljski.


1781. – Prameny preuzima posjed Lobkovice

Važan objekt postali su izvori "gorke vode". Voda se dijelila u kamenim bocama, Križarski red je u svom matičnom samostanu u Pragu punio vodom staklene boce, koje su tada bile rijetke. Prihodi od izvora koncentrirali su interes vlastelinstva Lobkovice, 1781. bunari su registrirani, privatni bunari malih seljaka ukinuti su i samo su najjači i najbogatiji ostavljeni na upravljanje vlastelinstvom. (Usput, oni se i danas uspješno koriste).

Očišćeno je i uklonjeno sve što bi štetilo vodi, posebice dotok površinskih voda. Gorka se voda zatim punila u markirane kamene boce. U Zaječicama su tada bila 23 bunara. Gorka voda Zaječická bila je u Pragu obilježena posebnim žigom prilikom izvoza jer je vrlo često bila predmetom krivotvorenja.

Žig koji jamči autentičnost gorke vode Zaječice

Žig koji jamči autentičnost gorke vode Zaječice


Gorke vode iz okolnih sela

Wteln Bitterwasser - bunar bliže selu Vtelno

Wteln Bitterwasser – bunar bliže selu Vtelno

Za bogatstvom koje su donosili blagotvorni izvori rastao je i interes u okolici. U susjedima Korozluky, koje su kupili Helle i Mendel, dao iskopati zdenac s izvorom gorke vode, ispumpao ga i isprao i na taj način silno cijenio zemlju i okućnicu. Upumpana je i gorka voda Rudolice kod Mosta na imanju Gut Kahn, au njoj su od 1826. do Prvoga svjetskog rata izlazili promidžbeni tekstovi.

Veću ekspanziju doživjela je i gorka voda iz obližnjeg Bylana u Mostu. Međutim, ta voda nije bila prava gorka voda sulfitno-magnezijevog tipa, već je to bila sulfitno-magnezijsko-natrijeva voda, koja je kvalitativno lošija i teže prihvatljiva za ljudski organizam. Zbog složene fonetske transkripcije riječi Bylany, voda Bylan imala je mnogo inačica imena: Pillna Bitterwasser, Pülna Bitter Wasser, Püllnauer Bitterwasser, Pillnaer Bitter Wasser i slično.

A. Ulbrich PILLNAER Bitter wasser

A. Ulbrich PILLNAER Bitter wasser

Godine 1820. trgovac A. Ulbrich zakupio je izvore, sagradio u selu lječilište i počeo puniti ljekovitu vodu u originalne boce i izvoziti je u velikim količinama. Mineralna voda Bylan izvozila se praktički po cijeloj Europi sve do početka Drugog svjetskog rata.

Razvoj Zaječica kao lječilišnog naselja, izgradnja Laboratorija

Iz postojećih dobro očuvanih izložbenih posjeda u Zaječicama vidljivo je da je naselje razvilo lječilišni karakter. Dokumenti su okućnice br. 12, 10, 14, 1 i 4.

Laboratorij Zaječické 1900

Laboratorij Zaječické 1900

Sredinom 19. stoljeća na nekim se posjedima grade stanovi za najamne radnike s obiteljima. Brigu o gorkoj vodi Zaječice kasnije je isključivo preuzelo imanje Lobkovice. Radi lakšeg transporta, voda je zgusnuta isparavanjem i postala još učinkovitija u koncentraciji. Zaječički je kraj u prvoj polovici 19. stoljeća bio glavni opskrbljivač Europe gorkom vodom.


Trgovina robne marke u Kini

Trgovina robne marke u Kini

Današnji dan Zaječické gorke vode

Trenutno su gorka voda Zaječická i njezini blagotvorni učinci iznimno popularni u Aziji, posebice u Kini, gdje je nazivaju "plavom plemenitom" zbog svoje prepoznatljive kobaltno plave ambalaže. www.sqwater.com.